Najveći brod na svijetu pre 100 godina je bio Titanik, a mnogi su govorili da ne može da potone. Ipak, 15. aprila 1912. godine dokazalo se suprotno – Titanik je udario u santu leda i potonuo, a život je izgubilo 1.517 ljudi.
Ali, izgleda da nije sve baš onako kako se čini.
Oksfordski pisac Robin Gardiner (64) objavio je novu knjigu u kojoj tvrdi kako na dnu Atlantika ne leži Titanik.
Gardiner je objasnio kako njegova knjiga govori o teoriji zavere te da je prikupio dokumente i fotografije koje dokazuju njegovu tvrdnju. On ističe da se sve poklapa i prema izjavama preživelih putnika s Titanika.
– Preživjeli su opisali kuda su šetali palubom, ali na tom mestu, prema nacrtu broda, su trebalo da budu kabine. To je zato što se sve to nije dešavalo na Titaniku – rekao je Gardiner.
Dodao je kako su upravo detalji broda otkrili da su putnici plovili na drugom brodu – na Olimpiku Pisac ističe kako misterija zamene brodova leži zapravo u ekonomskim problemima.
Priča je započela sa investitorom J. P. Morganom, čelnikom kompanije “Vajt Star Lajn”. Morgan je navodno bio “do grla” u problemima zbog novca, a kasnije je na njemu bio i pritisak da kompanija finansira popravku Olimpika, koji je bio oštećen u sudaru sa drugim brodom.
Osiguravajuće kompanije nisu htjele da pokriju troškove obnove Olimpika. Osim toga, Morgan je htio da preveze u SAD i poluge vredne oko osam miliona funti kako bi se spasio od krize i ondje započeo novi život.
Prema planu, brod Olimpik je trebalo da isplovi umjesto Titanika te je u jednom trenutku trebalo da ima nesreću i potone, kako bi firma “Vajt Star” dobila novac od osiguranja. Brodova za spašavanje je trebalo biti dovoljno da se spasu svi putnici i članovi posade. Osim toga, isplanirano je i da u blizini budu drugi brodovi, koji bi im priskočili u pomoć.
Ipak, plan je pošao po zlu…
– Mnogi putnici Titanika su opisali i kako su u trenutku dok je brod udario u ledenjak osjetili podrhtavanje. Da je brod te veličine udario brzinom od 22 čvora u ledenjak, sve bi se treslo i svi koji su bili na brodu bi sigurno pali, jer je silina udarca trebalo da bude puno jača – kaže oksfordski pisac.
On dodaje kako smatra da je kompanija koja je vlasnik broda planirala manji sudar i evakuaciju putnika pomoću čamaca za spašavanje i brodova koji su bili u blizini. Ipak, plan nisu uspjeli da ostvare.
Pisac tvrdi da je Titanik do kraja svoje “karijere” plovio kao Olimpik da se ne bi otkrila prevara.
Gardiner trenutno radi na dokumentarcu, koji će “zauvijek promijeniti istoriju”.
Ali, zapitaće se neko, kako je moguće da se pomješaju dva broda. Zato što je Olimpik bio sestrinski brod Titanika. A razlike među njima su bile veoma male.